Populizam, ta masovna pojava razvijenog svijeta često derogira komunalne prioritete, dok mržnja prema imigrantima postaje prokušani obrazac europskih radikala i sve je vidljivija u zapadnom svijetu. Udio glasova za populističke kandidate popeo se s 10% u 2010. na 35% u 2016. godini. To je stvorilo niz populističkih, ekstremističkih lidera na nacionalnoj pozornici u Europi i SAD-u. Nacionalne politike u EU postaju sve više polarizirane i disfunkcionalne, no lokalni vođe i gradonačelnici istovremeno pokazuju sve pragmatičniji i uključiviji pristup, zaključuje većina političkih analitičara.
U zapadnom svijetu urbani vođe, čelnici gradova sve više preuzimaju konkretnu odgovornost, dok nacionalne teme dominiraju u manjim i ruralnim sredinama, smatraju pojedini predstavnici akademske zajednice. Mržnja prema došljacima redovito može skrenuti pozornost medija i javnosti s čestih komunalnih izazova povezanih s otpadom ili prioritetima javnog prometa.
Želimo li uvidjeti drugačiju sliku nekih politika, treba zaobići glavne gradove i usmjeriti se prema drugim središtima, poput talijanskog Milana, koje ima vrlo uspješnog gradonačelnika, poteklog iz poslovnog sektora.
Posljednjih godina, mnogi europski gradovi proširuju svoj gospodarski utjecaj u vrlo snažnom razvojnom ritmu, a dio gradonačelnika u SAD-u ne skriva ambicije za aktivno uključivanje u predsjedničku utrku. Realnost 21. stoljeća predviđa daljnje širenje gradova, gdje će ubrzo živjeti 2/3 ukupne svjetske populacije.