Zaštita voda kao jednog od najvažnijih resursa, posebice u svjetlu negativnih klimatskih promjena i rasta svjetske populacije, mora biti prioritete. Iako smo proteklih godina napredovali u cijelom vodno-komunalnom sektoru, smanjili vodne gubitke, pokrenuli i dovršili brojne projekte te se približili dostizanju europskih ciljeva, pred nama je i dalje puno otvorenih pitanja, ali i poteškoća vezanih uz odgovorno i održivo upravljanje vodnim resursima. Ipak, o aktualnoj situaciji i problematici u vodno-komunalnom sektoru najbolje zna Ivan Jukić, predsjednik Uprave HGVIK-a i direktor Vodovoda Osijek. Razgovarali smo o stanju u sektoru, suradnji s nadležnim institucijama, smart tehnologijama te korištenju EU sredstava za vodno-komunalne projekte i drugim aktualnim sektorskim temama.
Kako ocjenjujete suradnju komunalnih tvrtki, jedinica lokalne samouprave, znanosti te nadležnih institucija oko realizacije projekta okrupnjavanja vodnog gospodarstva?
Komunalne tvrtke su po pitanju projekta okrupnjavanja vodnog gospodarstva i pripremi Zakona o vodnim uslugama imale aktivnu i zadovoljavajuću suradnju. Preko HGVIK-a smo redovno proučavali i predlagali po nama najbolja rješenja kako bi se Zakon o vodnim uslugama, koji prvenstveno treba okrupniti vodno gospodarstvo, što bolje napravio i što učinkovitije primijenio na terenu. Znači, suradnja između komunalnih tvrtki je dobra, isto tako i s jedinicama lokalne samouprave. Međutim, nismo u potpunosti zadovoljni suradnjom s Ministarstvom gospodarstva i održivog razvoja jer su, neprihvaćajući naše prijedloge i upozorenja, uspjeli aktivirati zakon koji je po većini svojih članaka neprovediv. Takav zakon nam stvara probleme u poslovanju već cijelu 2020. godinu, a nitko ne radi ništa po tom pitanju. Okrupnjavanje koje je bilo osnova zakona nije provedeno jer ne postoji uredba o uslužnim područjima, a mi moramo raditi po tom zakonu kojemu je osnovica upravo ta uredba. Iznimno je bitno da se taj zakon što prije u potpunosti aktivira ili promijeni.
Priprema se Plan upravljanja vodnim područjima koji RH mora donijeti do kraja 2021. godine, kao temelj za ocjenu stanja vodnih tijela i provedbu okvirne direktive o vodama. Jesmo li uskladili vodno zakonodavstvo s EU okvirima?
Što se tiče usklađivanja vodnog gospodarstva s EU okvirima, nisam siguran koliko smo mi u konačnici usklađeni. ZOV koji je jedini zakon po kojem komunalne tvrtke mogu raditi u Hrvatskoj jer u potpunosti propisuje kako se provode aktivnosti u vodnokomunalnom gospodarstvu, nije provediv! S druge strane nigdje u EU zemljama nismo naišli na sličan zakon. Napominjem da pravila koja su postavljena pred nas jako utječu i na naše mogućnosti povlačenja EU sredstava i provedbe projekata.
Što sve uključuju aktualne vodne teme koje su važne komunalnim tvrtkama?
Mislim da sam već naveo najaktualniju temu o kojoj pričamo na svakom našem sastanku. To je Zakon o vodnim uslugama. Druga tema su EU projekti, odnosno mogućnosti povlačenja sredstava, ali i korekcije kojima su tvrtke opterećene. Moram napomenuti da skoro 90% korekcija koje su propisane tvrtkama nisu nastale zbog nekih namjernih ili kaznenih uzroka. Najveći dio se odnosi na dosadašnju neusklađenost naših zakona s EU direktivama. Prvenstveno ovdje mislim na projekte koji su započeti do 2017. godine. Ono o čemu često raspravljamo je kako uopće nastaviti s tim? Kako provesti projekt, a da ne dobijete korekciju? Počeli smo dobivati neke pozitivne reakcije i razumijevanje od Ministarstva regionalnog razvoja i EU fondova i od nove ministrice, tako da nekako vjerujem da ćemo konačno naći pravi put i za provedbu projekata.
Kakva je dostupnost i kvaliteta pitke vode u Hrvatskoj? Može li voda iz slavine postati hrvatski brend?
Dostupnost pitke vode u RH je jako dobra. Sva vodnokomunalna društva moraju isporučivati potpuno zdravstveno ispravnu vodu. Koristimo sve mogućnosti da tu vodu isporučujemo svojim korisnicima po svim zdravstvenim parametrima EU-a. I unatoč problemima koje imamo u povlačenju sredstava iz EU fondova, opet ih maksimalno koristimo za unapređenje naših osnovnih usluga, a to su odvodnja i vodoopskrba. Naša voda iz slavine već je brend. Većina stranaca zna da se naša voda može potpuno bezbrižno piti iz slavine. Ali vodovodi nemaju komercijalne koristi za marketinško oglašavanje svoje vode, jer naša uloga nije u velikoj komercijalnoj zaradi, već da isporučujemo zdravu vodu korisnicima. Žao mi je što u nekim područjima građani krivo zaključe na temelju nekih “uličnih” priča, kako voda iz slavine nije dobra pa kupuju flaširanu vodu.
EU favorizira većinu smart tema. Jesu li „smart water“ i digitalizacija, odnosno primjena europskih inovacija te R&D rješenja važne teme i u Hrvatskoj?
Još uvijek to nije postalo dovoljno aktualno u našoj zemlji. Osobno smart teme jako podržavam, i u tvrtki u kojoj sam direktor smo još krajem 2019. godine počeli s aplikacijom koja našim korisnicima omogućuje praćenje svoje potrošnje i plaćanje računa (uz povijest računa itd..). Mislim da su za neka ozbiljnija ulaganja u „smart water“ i mijenjanje starih sustava potrebna veća financijska sredstva koja većina tvrtki trenutno ne može osigurati. Ali znam da veći vodovodi, isto kao i dobro organizirani manji vodovodi već polako idu prema tome. To je sigurno budućnost i u našoj zemlji.
Kako biste ocijenili kvalitetu sektorskog obrazovanja? Je li obrazovanje od osnovnog do fakultetskog i postfakultetskog nivoa pravi „sine qua non“ ili podcjenjujemo kadrovske izazove?
Obrazovanje kvalitetnih i kompetentnih djelatnika bi trebao biti prioritet svakoj vodno-komunalnoj tvrtki. Mi građanima moramo isporučivati zdravstveno ispravnu vodu i paziti na kvalitetu i sigurnost usluge odvodnje. To se ne može raditi bez edukacije. Mislim da u našim tvrtkama postoji jako puno educiranih i kvalitetnih ljudi u svim poljima poslovanja – od samih radnika do inženjera, financijaša, pravnika i rukovoditelja. Problem je u tome što ne ulažu svi u njihovu “nadogradnju” i u traženje još boljih kadrova. Nažalost, primijetili smo i da naše tvrtke više nisu broj jedan za zapošljavanja najboljih kadrova koji dolaze. Ne može se ponuditi plaća koju nudi privatni sektor, ali još uvijek imamo dovoljno dobrih zaposlenika.
Možemo li napraviti poveznicu između vode i energije? Trebamo li više govoriti o obnovljivoj energiji iz mulja, budući da za mulj u praksi ne postoje prava rješenja?
Treba. O tome treba govoriti sve više, kako bi od nadležnih ministarstva konačno dobili rješenje na koji način ćemo zbrinjavati mulj. Imamo sve više projekata izgradnje UPOV-a, a nemamo rješenje za mulj koji će nastati njihovim radom. Postoji više koncepcijskih rješenja koja bi odgovarala za zbrinjavanje mulja, a koja bi se mogla uzeti u obzir ovisno o geografskim područjima, vrstama tla, količinama mulja itd. Zato svakako treba o tome pričati jer ovako se već predugo ignorira potencijalni problem koji nas čeka.
Možemo li biti zadovoljni razinom priključenja građana na vodovodnu mrežu, kada još u nekim gradovima i ruralnim sredinama dio stanovništva nema pristup pitkoj vodi?
Priključenje na vodovodnu mrežu je dobro. Problem je priključenost na odvodnju. U većini ruralnih područja i malo udaljenijih općina korisnici se ne žele priključivati na odvodnju već koriste svoje postojeće septičke jame, bez obzira na mogućnost priključenja. To su stvari koje se zasada sporo mijenjaju.
Kako su iskorištena EU sredstva, s obzirom na rastuće potrebe za rekonstrukcijom postojećih mreža, ali i za izgradnjom kapitalnih projekata vodnih aglomeracija?
Iskorištenost EU sredstva je vezana na problematiku koju sam već spominjao. Ali smatram da ona nije zadovoljavajuća. Bez obzira na veliku ugovorenu vrijednost, realizacija nam je niska. Nismo zadovoljni sa suradnjom i odgovornošću koja se za svaku stavku prebacuje na nas. Postoje neke naše članice koje će zaustaviti provedbu projekta. Konstantno im stižu korekcije koje si ne mogu opravdati i prihvatiti ih. Ne može ih se prihvatiti jer su u milijunskim iznosima. Ljudi iz tog razloga radije ne rade, ili uspore sve. Nisam siguran kako u ovoj fazi te stvari ispraviti. To su teme o kojima očekujemo dodatne konzultacije s nadležnim institucijama.