Europska unija prioritetno tretira stanje svojih voda i često predlaže stroge međunarodne politike kako bi se smanjilo globalno onečišćenje okoliša i pojave „mrtvih rijeka“. Međutim, u nedavnom izvješću Europske agencije za zaštitu okoliša (EEA) utvrđeno je kako je samo 38% površinskih voda u EU članicama u dobrom stanju, a čak 46% njih ne uspijeva postići zadovoljavajuću razinu kemijskog stanja, dok za dio njih uopće ne postoje statistički pokazatelji.
Koncentracija različitih tvari u vodi se kontinuirano prati temeljem važećeg zakonodavstva, uspoređuje se i time se osigurava kontrola prisustva kemikalija na izvorima te na različitim dionicama EU vodotoka. Većina odstupanja kod stanja površinskih voda može se pripisati skupinama kemijskih tvari koje su vrlo postojane i široko rasprostranjene. Najopasnija je živa i njezini spojevi te policiklički aromatski ugljikovodici. Neosporno je kako treba poduzeti mjere za smanjenje svih emisija tih tvari, posebno treba spriječiti atmosferske emisije. Međutim, razumijevanje i senzibilitet stanovništva za ovu kompleksnu interakciju između kemikalija i živih organizama u vodi se u posljednjih 20 godina uvelike promijenilo.
Na koncentracije niže od onih koje izravno ubijaju društvo postaje sve ravnodušnije,iako mnogi europski zagađivači ispuštaju u okoliš i u vodotoke visoke koncentracije štetnih kemikalija, a tek se kroz izvještaje odgovornijih medija može otkriti koliko su zapravo česte pojave s katastrofalnim posljedicama po zdravlje ljudi, flore i faune. Neke kemikalije mogu djelovati dugotrajno i vrlo suptilno na sve organizme, na primjer ograničavanjem sposobnosti njihove reprodukcije. Također, u izvještaju stoji kako postoji mnogo više kemikalija u okolišu o kojima znamo vrlo malo, stoga već i neke njihove manje koncentracije u interakciji s drugima tvarima mogu biti vrlo pogubne (tzv. efekt koktela). EU želi objediniti pregled emisija, njihov utjecaj, trendove te propisati potrebne i energične mjere. Međutim, takvi su podaci još uvijek nepotpuni i nedosljedni te se prečesto iz golih statistika ne može zaključiti o kakvim se onečišćenjima radi i koji su bili difuzni izvori. Transparentnije i preciznije izvješćivanje o stanju voda podrazumijeva i poboljšanje razumijevanja emisija i onečišćenja od strane EU građana.