– PRIOPĆENJE –
Paket vodnih zakona je nedavno usvojen u Saboru, odlučilo se o pokretanju reforme vodno-komunalnog sektora i smanjenju broja isporučitelja, no što sada slijedi, kako će se to provesti i kakva su stajališta struke, odnosno vodnih isporučitelja? Zašto je uslijedilo zatišje i možemo li biti zadovoljni povlačenjem EU sredstava? Zašto se koristi tek trećina predviđenih poticaja za smanjenje gubitaka? Postoje li kadrovi u komunalnim tvrtkama za brzu i učinkovitu provedbu digitalizacije? To su ključna sektorska pitanja na koja je za preko 220 sudionika iz više europskih zemalja, u petak 12.07. u Zagrebu odgovore pružio sadržajan program konferencije VODE 2019.
Preko 40 predavača i panelista napravilo je kvalitetan presjek stanja u hrvatskom vodnom gospodarstvu, s naglaskom na aktualne izazove i nužne mjere u vodoopskrbi i odvodnji. Iznijet je pregled svjetskih iskustava oko digitalizacije vodnih usluga, ali i slovenska praksa povlačenja novca iz EU izvora. Stekao se dojam kako su slovenski kolege bolje programirali, odnosno da nije bilo zabrinjavajućih financijskih korekcija, koje posljednjih mjeseci unose zbunjenost među komunalne tvrtke koje su aplicirale ili su već u postupku provedbe EU projekta. Hrvatska grupacija vodovoda i kanalizacije (HGVIK), ujedno i suorganizator konferencije ponovila je zabrinutost oko učestalih revizija proračuna EU projekata, jer za pojavu značajnih korekcija nisu odgovorne samo komunalne tvrtke, nego treba žurno uključiti sva nadležna tijela u rješavanje ovog gorućeg izazova. Nakon sedam godina različitih iskustava i intenzivnih izmjena nadležnosti, tijela i mnogobrojnih odgovornih osoba potrebno je revidirati većinu procedura, jer će inzistiranje na postojećim procedurama ugroziti većinu projekata, s tendencijom prevaljivanja troškova korekcija na krajnje potrošače, smatraju u HGVIK-u.
Vrlo ohrabrujuća stajališta sudionicima su prenijeli predstavnici Hrvatskih voda (HV), partnera konferencije, koji su također u velikom broju sudjelovali na skupu. Dr.sc. Danko Biondić, izaslanik generalnog direktora Zorana Đurokovića okupljenima je poručio kako je glavni cilj dostići EU standarde. Dinko Polić, voditelj Sektora za EU projekte je istaknuo kako se ne može biti zadovoljan činjenicom što je sektor u razdoblju 2014.-2019. povukao tek 11% sredstava, iako su rezultati ugovaranja vrlo optimistični. Polić je, uz veliko odobravanje prisutnih najavio, kako će Hrvatske vode sudjelovati u sufinanciranju korekcija, kada one nisu nastale nemarom ili greškom korisnika, nego su posljedica promijenjenih okolnosti i drugih objektivnih činjenica. Potrebno je uložiti zajedničkih puno napora, kako ne bi došlo do velike penalizacije od strane EU-a, zaključio je Polić. Državni tajnik u Ministarstvu zaštite okoliša i energetike (MZOE) dr. sc. Mario Šiljeg je rekao kako je Ministarstvo vrlo detaljno upoznato s problemima u realizaciji projekata te je naveo neke od razloga, među ostalim predugo trajanje, od pripreme dokumenata do realizacije, gdje je za neke projekte kroz 5-7 godina značajno porasla cijena rada. Zadovoljni smo alokacijom sredstava EU fondova, budući da ćemo ove godine ugovaranje premašiti za nekih 85-100% u odnosu na odobrena sredstava, odnosno od predviđenih 1,05 mlrd. EUR, zaključio je Šiljeg.
Danji koraci u provedbi novo usvojene regulative bila je vrlo zanimljiva i ujedno aktualna tema za većinu sudionika. Mogle su se čuti korisne najave nastavka reformskog procesa od strane predstavnika MZOE, no struka je upozorila kako se pod okriljem okrupnjavanja ne smije narušavati trenutne procese i usporavati postojeće investicije u vodnom gospodarstvu. Elizabeta Kos, pomoćnica ministra u MZOE, je naglasila kako je s izrazito fragmentiranim postojećim sustavom, nemoguće očekivati provedbu velikih i zahtjevnih infrastrukturnih projekata, koji su u tijeku ili u pripremi i kako je reformski paket prije slanja u Sabor usuglašen sa strukom. Suprotno mišljenje u panel raspravi je iznio dr.sc. Željko Bunić iz varaždinskog Varkom-a, ujedno i član uprave HGVIK-a, istaknuvši kako ima previše nelogičnosti u navedenom zakonskom paketu, koji može dovesti do birokratizacije javnih isporučitelja, nažalost i do politizacije sektora te do upravljačke krize, zbog nove uloge Skupštine u budućim društvima kapitala. Povela se i sadržajna rasprava: Irena Milićević, pročelnica za komunalni sustav Grada Rijeke smatra kako su ugrađeni prijedlozi Udruge gradova te da reforma nema alternativu, dok su se predstavnici isporučitelja usluga iz Dalmacije, odnosno s otoka zanimali za kriterije određivanja uslužnih područja, kao i za rokove provedbe reforme.
Zaostajanje u inovacijama i digitalizaciji
U javnosti nije snažnije apostrofiran podatak kako u Hrvatskoj pada ukupna potrošnja vode, zbog toga razloga se u nekim sredinama djelomično smanjuju gubici zahvaćene vode. Nažalost, to se ne događa zbog uspješnosti lokalnih tvrtki, koje još uvijek zanemaruju važnost kadrovskog ekipiranja za učinkovito smanjenje gubitaka, iako postoje odlični primjeri učinkovitih timova kod nekih isporučitelja. U raspravi je također višekratno naglašeno kako su potrebne jednostavnije procedure te veća promocija subvencioniranja smanjenja gubitaka, jer je prošlogodišnje kao i ovogodišnje korištenje potpora ispod realnog interesa i stupnja sektorskih prioriteta. Zakinuti su isporučitelji s nižim gubicima, koji nisu mogli sudjelovati u natječajima, čime bi uz državna sredstva postati još uspješniji. Skromnija digitalizacija na terenu dovodi se u vezu sa zastarjelim tehnologijama i deficitom stručnjaka, iako su prisutne tehnološke tvrtke (Protok, Kolektor, Smart Cloud, itd…) sudionicima predstavile frapantne mogućnosti povezivanja i integriranja prikupljenih podataka te veću učinkovitost upravljanja mnogim procesima u vodoopskrbi i odvodnji. Mladen Iličković, novinar i urednik s HTV-a smatra kako treba povezati pročistače s uređajima i postrojenjima za proizvodnju OIE, odnosno kako treba povećati energetsku učinkovitost. U sektoru ima premalo inovacija, nije se odgovarajuće ispitala mogućnost izuzimanja fosfora i drugih sličnih komponenti u otpadnim vodama. Istovremeno, neki gradovi se enormno zadužuju, pa se opravdano špekulira kako građane očekuje porast cijene vode, što uopće nije prihvatljivo, zaključio je Iličković, koji je bio zapaženi komentator konferencije. Peto izdanje skupa VODE 2020 ZAGREB održat će se 17.lipnja slijedeće godine, tijekom hrvatskog predsjedanja, s očekivanim i naglašenim međunarodnim i EU sudjelovanjem.
IZJAVE
Ivan Jukić, predsjednik Hrvatske grupacije vodovoda i kanalizacije
Vodovodne tvrtke očekuje značajan posao, posebno u pogledu utvrđivanja granica vodno-uslužnih područja i tu vidimo priliku za veću odgovornost i pomoć jedinica lokalne samouprave i Hrvatskih voda. Veseli nas najava Ministarstva, kako će Povjerenstvo koje će biti zaduženo za uslužna područja biti pretežito sastavljeno od naših predstavnika.
Dr.sc. Mario Šiljeg, državni tajnik, Ministarstvo zaštite okoliša i energetike
Iza nas je dinamično razdoblje. Zadovoljni smo paketom vodnih zakona, koji su doneseni uz zalaganje ministra Ćorića te premijera Plenkovića, ali i kroz intenzivne konzultacije s udrugama gradova, općina i županija te sa sektorskom grupacijom HGVIK. Čvrsto smo uvjereni kako se radilo o zadnjem trenutku za početak reforme, a ugrađen je i važan antiprivatizacijski učinak zakona.
Dr.sc. Tomislav Sokol, zastupnik, Europski parlament
Nesumnjivo je kako je voda strateški resurs, već su poznati ratovi zbog vode, a što uzrokuje sve veću potražnju. Na terenu sam proteklih mjeseci kroz kampanju vidio prave rezultate komunalnih projekata, koji su zahtjevni i složeni u realizaciji, iako neosporno treba pojednostaviti procedure. Građanima trebamo naglašavati važnost infrastrukture za poboljšanje njihove kvalitete života. U Bruxellesu očekujemo veliku borbu oko najave smanjenje budućih sredstava za kohezijske fondove, ne samo iznosa nego i uvođenje novih pravila, što bi značilo povećanje nacionalnog financiranja, s čime se Hrvatska ne slaže. Član sam Odbora za regionalni razvoj i vjerujem kako će se moći utjecati na definiranje mnogih EU politika važnih za Hrvatsku.
Doc.dr.sc. Olivera Majić, zamjenica gradonačelnika, Grad Zagreb
Temeljni cilj je osiguranje održivog korištenja voda, kako količina tako i kakvoće. Zagreb se može usporediti s razvijenim EU zemljama po pitanju dostupnih količina, a naša tvrtka Vodovod i odvodnja Zagreb kroz stalnu provedbu projekta gradi desetine kilometara nove mreže. Zapravo, cilj nam je unaprijediti korištenje vodnih resursa i racionalizirati potrošnju vode.
Dr.sc. Danko Biondić, izaslanik generalnog direktora, Hrvatske vode
I ove godine Hrvatske vode su partner konferencije, no želim istaknuti kako naša tvrtka provodi vrlo opsežne aktivnosti na provedbi projekata sufinanciranih iz EU fondova. Tu je za nas vrlo važan program smanjenja gubitaka, kao i projekt digitalizacije. Naravno, Hrvatske vode će dati važan doprinos u predstojećoj reformi sektora.
Andrej Marochini, direktor, Vodovod i kanalizacija Rijeka / HGVIK
Sada, tek u ovom trenutku mnogima je jasno koliko je sektor važan, jer je puno tereta na leđima komunalnih tvrtki. Naš projekt u Rijeci predstavlja strahovito težak posao. Sva dokumentacija je distribuirana, komuniciramo sa svim zainteresiranima. Predvidjeli smo najbolje tehnologije, jer ono što je sada aktualno, već za 3-4 god bit će zastarjelo. Međutim, brinu nas moguće financijske korekcije, budući da ne ostvarujemo profit, stoga nećemo imati niti mogućnosti za eventualne korekcije cijena.
Prof.dr. Dražen Vouk, Hrvatsko društvo za zaštitu voda / Građevinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Svijet je danas složeniji nego ikad prije, bez vode nema života, no zbog sve većeg geopolitičkog značaja vode mora se početi sa strateškim promišljanjem. Potreba za novih 300tinjak uređaja (UPOV-a) u idućih desetak godina zahtijeva isto tako strateški pristup mulju na razini države. Veliki investicijski ciklus nije moguće provesti bez reformi, a to treba provesti u koordinaciji sa strukom i industrijom.
Prof.dr. Vladimir Andročec, predsjednik, Akademija tehničkih znanosti
Energija i voda su strateški resursi, dok je skrb o vodama bitna odrednica daljnjeg napretka u razvoju.
Svijet provodi novu tehnološku revoluciju – 4.0, kojoj se i Hrvatska bez odgode mora priključiti. Preslabo se ulaže u obrazovanje, iako treba otvoreno reći, kako je naše postojeće obrazovanje zaostalo i mora otići u prošlost.
