EU je generator potrošnja unutar kružnog gospodarstva, stoga treba iskoristiti sve prednosti korištenja dugotrajnijih elektroničkih uređaja – to je jedan od upečatljivih stavova EU administracije neposredno prije izbora za EU parlament. Iako električna i elektronička industrija daju ozbiljan obol napretku Europe te su nezaobilazno vezane uz društveni i gospodarski rast u posljednjih 100 godina, EU nije zadovoljna trenutnom razinom održivosti, odnosno dužinom trajanja elektroničkih uređaja. Proizvodnja, uporaba i odlaganje elektronike su aktivnosti koje zahtijevaju velike resurse i rezultiraju značajnim utjecajima na okoliš i klimu, a veličina tih utjecaja uvelike ovisi o obrascima potrošnje i o tome kako se i koliko se dugo proizvodi koriste. Nesumnjivo je kako bi produljnje životnog vijeka većine proizvoda i poboljšanje “cirkularnosti i održivosti” mogli biti ključni koraci prema velikom smanjenju utjecaja elektronike na zagađenje i povećanje količine komunalnog otpada.
Na tržište EU-a se godišnje prosječno plasira više od 20 kg električnih i elektroničkih proizvoda per capita, uključujući velike kućanske uređaje poput perilica rublja, usisavača, hladnjaka ili zamrzivača, uključujući i elektroniku i gadgete poput računala, televizora i mobilnih telefona. Sve navedeno je potvrdio Eurostat, s podacima iz 2019. godine. Od toga je otprilike 60 posto (11,8 kg) proizvedeno unutar EU-a, a 40 posto elektronike i uređaja (8,8 kg) je uvezeno u EU. Trenutno EU izvozi svake godine u svijet 2,4 kg elektroničke opreme po glavi stanovnika. Uslijed svega navedenog EU je pokrenuo različita istraživanja i studije, a provedene analize za četiri različite grupe elektroničkih proizvoda pokazuju kao svi uređaji imaju kraći prosječni stvarni vijek trajanja, za oko 2,3 godine kraće od projektiranog vijeka, a još znatno kraće od željenog vijeka trajanja koji priželjkuju potrošači. Televizori traju prosječno 7,5 godina, a projektirani su za razdoblje od 20 godina. Mobiteli prosječno traju 1,2 godine, projektirani su za 2 godine, dok potrošači očekuju kako će trajati najmanje 5 godina.
Neosporno je kako produljenje životnog vijeka uređaja i odgađanje „starenja elektronike“ može značajno smanjiti štetne utjecaje i pridonijeti ispunjavanju ciljeva EU-a u vezi s okolišem, klimom i održivom ekonomijom. Omogućavanje i širenje kružnih poslovnih modela podržanih razvojem i provedbom učinkovitih mjera nam već znatno pomažu, poput primjene eko-dizajna, vidljivo se označava razina potrošnje energije i stupanj energetske učinkovitosti, na naljepnicama i dokumentaciji koja prati proizvode ukazuje se na važnost postupaka zelene javne nabave (GPP), kao i na proširenu odgovornost proizvođača. Sve te poduzete mjere već sada mogu poboljšati sadašnja nastojanja EU-a, ali analitičari se slažu kako treba biti još odlučniji u provedbi budućih mjera. S druge strane ne smije se na sektor gledati kao na prijetnju, nego štoviše, treba voditi računa o dimenzijama sektora, jer su u posljednja dva desetljeća rastuća ponuda i potražnja rezultirale strelovitim razvojem električne i elektroničke industrije. To je danas jedan od najvećih industrijskih sektora koji zapošljava više od 2,5 milijuna ljudi u 86.200 poduzeća te s prometom od čak 705 mlrd. EUR.
Životni vijek elektronike se mora produžiti, utjecaji na okoliš smanjiti, dok se potencijal održivosti i recikliranja treba znatno povećati i poboljšati, sažetak je pripadajućeg priopćenja Europske agencije za okoliš. Količina elektronike koja se stavlja na tržište u EU-u naglo raste tijekom posljednjih desetljeća, što se tek dijelom može objasniti sve većim trendovima u potrošnji, ali i sve kraćim životnim vijekom i sve bržom zastarjelošću elektroničkih proizvoda. Pojavio se trend bacanja uređaja već s najmanjom greškom, jer se uređaji koriste samo dok besprijekorno rade, servisna mreža je lošija nego u ranijim periodima i slabije je dostupna, dok većina ljudi smatra kako popravljeni uređaji više ne bi mogli biti dovoljno funkcionalni te da ne bi mogli udovoljiti njihovim potrebama i najmodernijim tehnološkim zahtjevima.
Postoji niz razloga za kraći životni vijek i povećanu zastarjelost elektronike. Konkretno, brzi tehnološki razvoj znači kako mnogi elektronički modeli brzo zastarijevaju, bilo u očima potrošača zbog „starijeg dizajna“ ili zato što ugrađeni hardver više nije kompatibilan s ažuriranom inačicom softvera. Svako ažuriranje uređaja znači da on sve slabije (ili sporije) reagira, a zastarjelost u vanjskom dizajnu refleksno potiče kupnju novih modela koji mogu ponuditi samo neznatna funkcionalna poboljšanja u odnosu na postojeće modele. Ostali pokretači potrošačke klime i povećane potražnje uključuju osjetan pad kvalitete mnogih proizvoda te veću potražnju potrošača za najnovijim dizajnom, novom vrstom tehnologije ili za povećanom razinom energetske učinkovitosti novih proizvoda. Kao rezultat svega navedenog imamo činjenicu kako se elektronika koja se popravi vrlo često ponovno odbacuje. Međutim, treba reći kako usluge popravka elektronike također rastu pa se potrošači uslijed konstantno dobrog i privlačnog marketinga za elektroničke proizvode uglavnom priklanjaju ideji kupnje novog proizvoda.