Ova kolumna namjerava pružiti pregled trenutnih politika i trendova u vodnom sektoru u RH. Namjera je pohvaliti dobre i afirmativne procese, ali prije svega želi skrenuti pozornost sektorske javnosti na uočene nedostatke.
DIGITALIZACIJA VODA JE PRIORITET EU-a
Nije nikakva novost što je u RH prošla nezapaženo vijest iz Bruxellesa kako je Europska komisija 25.10. objavila dokument usmjeren na digitalizaciju vodnog sektora, odnosno preporuke za razvoj sektorskih politika. Komisija je također uzela u obzir rezultate pet projekata unutar programa HORIZON 2020, a koji su se bavili različitim aspektima digitalizacije vodnog sektora i zajedno čine sinergijsku grupu DigitalWater2020, što je uistinu lijep primjer suradnje znanosti, istraživačke zajednice i policy makera.
EU SMATRA KAKO JE DIGITALIZACIJA JEDAN OD KLJUČNIH PROBLEMA SEKTORA, STOGA SE SKREĆE POZORNOST NA ZAKONODAVNA I PRAKTIČNA OGRANIČENJA KOJA U DIREKTIVAMA OMETAJU OSTVARIVANJE POTPUNE DIGITALIZACIJE SEKTORA VODA.
EU ZAKLJUČCI
U sektoru voda na razini EU-a identificirani su ključni izazovi u pogledu premale standardizacije, interoperabilnosti, ali i prevelike fragmentacije, bilo ključnih aktera ili regulatornih politika.
U vodnom sektoru postoji opća averzija prema uvođenju digitalnih tehnologija u velikim razmjerima, dijelom zbog praznina koje nastaju kad se digitalna rješenja instaliraju i koriste uz zastarjelu opremu u vodovodima.
Pružatelji vodnih usluga još uvijek zaostaju u usvajanju i implementaciji digitalnih usluga, automatizaciji i široj primjeni tehnoloških inovacija koje im mogu omogućiti poboljšanje operativnih i upravljačkih obveza.
POUKE I MOGUĆNOSTI ZA HRVATSKU
Polazeći od trenutnog stanja i trendova na domaćoj vodnoj sceni potrebno je dovesti u vezu preporuke iz ovog novog dokumenta Komisije i eventualnu dopunu i reviziju ključnih politika o vodi u RH. Potrebno je postaviti slijedeća pitanja:
– Postoje li nedostaci i prilike za veću digitalizaciju vodnog sektora te postoji li mogućnost za podršku Zelenom planu EU-a?
– Koje su trenutne praznine u hrvatskom zakonodavstvu temeljem Zakona o vodama, Zakona o vodnim uslugama te implementacije Okvirne direktive o vodama (WFD), kao i drugim derivirajućim direktivama u pogledu digitalizacije?
– Koje su promjene u upravljanju i politikama potrebne za podršku digitalnoj tranziciji u vodnom sektoru za postizanje većeg udjela pametnih i održivih gradova?
Digitalizacija je u RH, općenito gledajući, nedovoljno ozbiljno shvaćena. O tome svjedoči niz općih aktivnosti u društvu poput popisa stanovništva, izbornog procesa ili poslovanja sudova, kao i postupanja javne administracije. Stoga ne čudi što je u sektorskim politikama, a posebice u implementaciji digitalizacije na razini vodnih naručitelja ova tema nedovoljno naglašena kao jedan od ključnih prioriteta.
Nesumnjivo je kako vodni sektor u RH ima potrebu za digitalnim rješenjima i inovacijama kako bi se osiguralo održivo i troškovno učinkovito upravljanje vodama, a vodno-komunalne tvrtke bi trebale bolje iskoristiti potencijal mnogobrojnih digitalnih rješenja. Uobičajeni nedostaci su povezani sa skromnom digitalnom infrastrukturom ili sigurnošću, integracijom i povezivanjem podataka, standardizacijom postupaka, dijeljenjem podataka te u konačnici sa značajnijim uključivanjem korisnika – najšire javnosti. Uz te mikro nacionalne izazove treba pridodati i makro globalne poput klimatskih promjena, onečišćenja i iscrpljivanja vodnih resursa te sve češće slučajeve kibernetičkih prijetnji.
DIGITALNA RJEŠENJA TRENUTAČNO NISU DOVOLJNO INTEGRIRANA U VODNE POLITIKE RH JER, KAO I UNUTAR DRUGIH ZEMALJA ČLANICA EU-a, NEDOSTAJU KOHERENTNA TERMINOLOGIJA I JASNE DEFINICIJE DIGITALIZACIJE U VODNOM SEKTORU.
Korisnici vodnih usluga, pa čak i pružatelji digitalnih usluga u vodnom sektoru često ili nedovoljno poznaju ili ne razumiju relevantne vodne politike. Još jedan faktor koji ometa potpuno korištenje potencijala digitalizacije u vodnom sektoru je nedostatak tehnoloških smjernica i standarda za praćenje, a u RH nedostaje vremenski okvir u kojem se digitalizacija treba realizirati. Istina, neki dokumenti sadrže određene okvirne rokove, ali ključni dionici u sektoru nisu s time upoznati, niti isporučitelji vodnih usluga tu temu doživljavaju kao prioritet.
Tvrtkama se najčešće digitalizacija nameće po inerciji od strane agilnijih i modernijih dobavljača opreme, odnosno kroz ponudu novih tržišnih i tehnoloških (softverskih) rješenja, stoga se tom problemu ne pristupa sustavno, nego parcijalno, uslijed čega izostaju značajniji i dugoročniji rezultati. Treba spomenuti kako postoji tek nekoliko sektorskih vodno-komunalnih tvrtki koje su predane i angažirane u postizanju ciljeva digitalizacije, a upravo digitalni podaci mogu učiniti poslovanje sektorskih tvrtki razumljivijim, opipljivim i još bolje prihvaćenim od strane njihovih korisnika, ne samo u segmentu korištenja društvenih mreža u komunikaciji s građanima, nego i na razini prezentacije podataka o poslovanju, ostvarenih statistika ili pojašnjenja pojedinih odluka.
TRENUTAČNO SE VODNI SEKTOR U RH I DALJE BAVI PROCESOM OKRUPNJAVANJA VODNIH ISPORUČITELJA, IAKO JE RAZVIDNO KAKO POSTOJE NOVI PRIORITETI KREIRANI OD STRANE BRISELSKE ADMINISTRACIJE.
Različite sektorske udruge na razini EU-a također naglašavaju prioritet digitalizacije jer ona omogućava dvostruku tranziciju, odnosno prijelaz na digitalno poslovanje i prijelaz na zeleno gospodarstvo. Usput treba naglasiti kako EU želi ostati globalni predvodnik u stvaranju održive industrije, koja je otporna na klimatske promjene i koja doprinosi smanjenju emisija, te koja je i energetski učinkovita. Potrošnja električne energije se kroz učinkovitije motore i pumpe može značajno smanjiti, a upravo je udar povećanja cijena električne energije najveći izazov za mnoge vodno-komunalne tvrtke u posljednjih godinu dana.
DIGITALIZACIJA NIJE SMANJILA GUBITKE U RH
Trendovi u gubicima vode zorno pokazuju razinu angažmana i dosadašnje podcjenjivanje učinaka digitalizacije. Kreatori politika moraju prepoznati važnost digitalizacije vodnog sektora kako bi dramatično unaprijedili upravljanje vodom te između ostalog stvorili pretpostavke za smanjivanje gubitaka, a što je još uvijek jedan od ključnih deklariranih ciljeva. Nova digitalna rješenja na razini države također mogu poboljšati transparentnost i učinkovitost donošenja odluka unutar integriranog upravljanja vodnim resursima, poput uspostave centraliziranog nacionalnog virtualnog centra za praćenje gubitaka.
U svijetu su razvijena analitičko-softverska rješenja koja omogućuju isporučiteljima vodnih usluga učinkovito i inteligentno upravljanje vodovodnom mrežom, umjesto da komunalne tvrtke rade u „protupožarnom“ načinu rada, što odgovara i dnevnim problemima kod većine komunalaca, koji se susreću s čestim puknućima na dotrajaloj mreži i ne uspijevaju prevladati visoke gubitke vode, nisku operativnu učinkovitost te u konačnici lošu uslugu korisnicima.
Koristeći mrežne podatke komunalnog poduzeća i integrirane informacije iz drugih informatičkih rješenja, poput softvera za radne naloge i pametna brojila, mogu se koristiti sofisticirane statističke tehnike za automatsko otkrivanje različitih kvarova na mrežama (24/7), kao što su curenja i krađe vode ili kvarovi na brojilima, a sve u ranoj fazi njihovog nastanka. Podjela vodovodne mreže na DMA (District Metered Area) je puno lakša uz primjenu digitalnih rješenja, a isto omogućuje osoblju komunalnog poduzeća brzo i učinkovito upravljanje u slučajevima tehničkih incidenata, sve do njihovog rješavanja, odnosno do otklanjanja kvarova.
U TIJEKU JE DONOŠENJE UREDBE
TREBA PROPISATI POSEBNE UVJETE KOJE MORAJU ISPUNITI JAVNI ISPORUČITELJI VODNIH USLUGA ZA OBAVLJANJE DJELATNOSTI JAVNE VODOOPSKRBE I ODVODNJE. TU JE I NAČIN PODNOŠENJA ZAHTJEVA ZA IZDAVANJE RJEŠENJA, POSTUPAK UTVRĐIVANJA ISPUNJAVANJA POSEBNIH UVJETA, TE INSPEKCIJSKI NADZOR.
Stajališta sektorskih dionika su i u ovom slučaju, kao i kroz recentnu povijest vodnog sektora ponovno snažno podijeljena – od pobornika trenutnog donošenja Uredbe u predloženom obliku, do potpunog odbacivanja prijedloga koji je upućen u raspravu.
Kritičari skreću pozornost na činjenicu kako „mali“ isporučitelji neće moći financijski podnijeti kadrove koji su prijedlogom predviđeni kao obvezni. Primjerice, u člancima 3 i 4 navedeni su posebni uvjeti za početak poslovanja, a postavlja se pitanje tko si može priuštiti 11 ključnih zaposlenika sa specijalističkim znanjima, od kojih njih 10 mora biti zaposleno za stalno. Zapravo, mnogima će lako biti ispuniti uvjete, ako se u međuvremenu pristupi okrupnjavanju vodno-komunalnih tvrtki, bilo sa kadrovskih ili sa operativnih pozicija.
Dvojbenim se tumače i odredbe članka 21 koji predviđa kako se roku od 6 mjeseci treba Ministarstvu dostaviti zahtjev za izdavanje privremenog rješenja. Svi sektorski dionici svjedoče kako proces okrupnjavanja traje nekoliko posljednjih godina, stoga se sada ponovno pitaju „je li ipak moguće u narednih šest mjeseci provesti okrupnjavanje?“, a pravo je pitanje „što će se dogoditi s poslovanjem tvrtki koje neće (ili ne mogu) podnijeti zahtjev?“ Nažalost, nije razvidno u kojem roku se mora izdati privremeno rješenje, ali je predviđen rok od godine dana u kojem vodno-komunalne tvrtke trebaju dokazati uvjete za učinkovito poslovanje.
Stručna javnost očekuje kako će i „velike“ tvrtke imati problem s ispunjavanjem uvjeta zapošljavanja stručnjaka kibernetičke zaštite jer već sada takvi su stručnjaci vrlo rijetki i mogu dobiti plaću veću od direktora mnogih kompanija. Upravo je za profil specijalista informacijske sigurnosti pokrenut program postdiplomskog školovanja na zagrebačkom FER-u, a zanimanje za ovaj profil stručnjaka je poraslo za 350% na globalnoj razini.
PLAĆA KIBERNETIČKOG STRUČNJAKA SE PROCJENJUJE NA IZNOS OD 2.500-3.500 EUR I PREDSTAVLJA JEDAN OD NAJTRAŽENIJIH I NAJBOLJE PLAĆENIH POSLOVA, KOJI ĆE VJEROJATNO ZNATNO NADMAŠITI PLAĆU DIREKTORA KOMUNALNOG DRUŠTVA.
Sektor priželjkuje duže rokove za javnu raspravu, eventualne nacionalne ili regionalno organizirane strukovne tribine te mogućnost postavljanja pitanja. Prijedlozi zakonodavnih dokumenata, kao i podzakonskih akata trebaju sadržavati jasno definirane simulacije, pokazatelje i kriterije, mišljenje je sektorskih dionika. Već se u više navrata moglo čuti od većine tvrtki kako treba izbjegavati dokumente s previše birokratskih odredbi koje se kasnije teško implementiraju na terenu.
U SVJETLU REFORME SEKTORA I PROVOĐENJA OKRUPNJAVANJA PREDVIĐENA JE I REALIZACIJA PROJEKTA OSNIVANJA INSTITUTA ZA VODE KOJI ĆE VJEROJATNO BITI ZADUŽEN ZA R&D AKTIVNOSTI I EDUKACIJE.
VODA U KONTEKSTU SVJETSKE KRIZE
Voda u novim globalnim okolnostima tijekom 2022. godine postaje ključan strateški i sigurnosni resurs. Potrebno je na najvišoj razini odrediti prioritet povezivanja i međusobne ovisnosti sektora vode, energije, hrane i proizvodnje različitih materijala, odnosno kemikalija. Propise o sigurnosti vode treba integrirati na razini pružatelja vodnih usluga, kao i na najvišim razinama u državi.
Potrebno je poticati razmjenu informacija o prijetnjama kibernetičkoj sigurnosti. Kroz objedinjene virtualne centre i informatičke oblake moguće je uspostaviti postupke razmjene najboljih praksi između operatera.
Potrebno je osmisliti i pokrenuti obuku o kibernetičkoj sigurnosti za osoblje zaposleno kod pružatelja vodnih usluga, na različitim razinama odlučivanja, kako bi se omogućilo učinkovito i odgovarajuće djelovanje u mogućim izvanrednim okolnostima.
OBRAZOVANJE
Internetska tehnologija novije (sljedeće) generacije (NGI) postaje sve pristupačnija (npr. IoT, Blockchain, proširena stvarnost itd.), stoga je potrebno bolje razumjeti i usvojiti različite primjere i slučajeve uporabe digitalnih rješenja u sektoru voda, uključujući tehnologije bazirane na umjetnoj inteligenciji (AI). U RH nije dovoljno prenositi europska iskustva po modelu copy-paste, nego je potrebno pristupiti široj edukaciji svih sektorskih dionika i proširiti oblike cjeloživotnog obrazovanja u sektoru.
Obično je tvrtkama potrebno 9-12 mjeseci za usvajanje i implementaciju digitalnih rješenja. Uz institucionalne pretpostavke i poticajno zakonodavstvo potrebno je motivirati i uvjeriti komunalne tvrtke kako bi one potpuno otvoreno i bezrezervno prihvatile digitalizaciju, koja će za njih značiti i svojevrsni put transformacije i poboljšanja poslovanja na više razina, a za što je potrebno izdvojiti dovoljno vremena te kadrovske i financijske resurse.
Prioritet je razvoj obrazovnih programa za informatičke stručnjake specijaliziranih za primjenu digitalnih rješenja u sektoru voda, a u suradnji s tijelima nadležnim za obrazovanje.
Potrebno je razviti obrazovne programe usmjerene na razvoj kompetencija za napredno upravljanje podacima od strane rukovodstva i tehničkog osoblja u komunalnim tvrtkama i kod općinskih i gradskih uprava. Sektor treba posebnu pažnju usmjeriti na suradnju sa svim hrvatskim sveučilištima i veleučilištima u cilju razvoja primjerenog i prilagođenog kurikuluma za sektorske stručnjake jer opći programi obrazovanja za inženjere građevinarstva ne osiguravaju stjecanje novih i specijaliziranih znanja o digitaliziranom vodnom sektoru.
Potrebno je uključiti građane u obrazovanje o okolišu, na svim razinama. Posebice je potrebno poticati razvoj i korištenje javnih digitalnih rješenja, uključujući digitalna fakturiranja i obračune, razmjenu mišljenja na webovima ili putem chata s korisnicima, a u cilju povećavanja znanja i svijesti o pitanjima važnosti vode, izvora vode u prirodi, korištenja i štednje ili oko pitanja dostupnosti vode i klimatskih promjena.
U Zagrebu, studeni 2022.
Marijan Kavran
Glavni urednik Komunala